Frendica mi je posudila bilježnicu, zaboravila sam joj je donijeti kad smo se dogovorile. Sorry.
Nisam oprala suđe kad je bio moj red pa je moja sestra prala umjesto mene. Sorry.
Tata me zamolio da ga podsjetim da je emisija o Siciliji, koja ga jako zanima, u petak u osam, ali sam zaboravila. Sorry.
Bratu sam rekla da ću ga odvesti u Muzej umjetnosti i obrta na radionice, ali nisam imala vremena pa su završile. Sorry.
Susjeda me zamolila da joj zalijevam cvijeće dok je u Zagorju, i jesam. Svaka dva tjedna. Sorry.
S dečkom sam se dogovorila u osam na trgu, ali sam zaboravila i otišla kod frendice na pidžama party. Sorry.
Frendu sam obećala da ću se raspitati o dotičnoj djevojci koja ga zanima, no.... recimo da nisam imala vremena. Sorry.
Šetala sam parkom i zgazila dvogodišnjem djetetu na nogu. Sorry. Zalupila sam vratima dućana i baku koja kupuje mlijeko je skoro strefila kap. Sorry. Psu ispred moje zgrade sam biciklom pregazila rep. Sorry.
Sorry, sorry, sorry. I opet, stalno iznova. Previše je toga, ljudi moji. Najčešća riječ koja izlazi iz mojih usta. Tako lijepa usta, a tako bezveze riječ! I mislim da nisam jedina, ima vas tu još koji upotrebljavate tu riječ više nego ostale. Znamo svi zašto: lakše je. Lakše je ne paziti, ne misliti, ne truditi se. Lakše je ako vas nije briga ni za što. I teška srca planiram napustiti taj način života, no što se mora, mora se. Ako ovako nastavim, moguće je da ću izgubiti ulogu kraljice škole, blogera, svega gdje sa pojavim. A to nikako ne želim..... Dobro, sad baš..... U svakom slučaju je neću ostvariti, a i to je dovoljna motivacija!
Stvar je u tome što sam sigurna da ću se bolje osjećati sama sa sobom ako ljudi meni govore tu Riječ češće nego ja njima. A to mi trenutno treba, s obzirom koliko krivom sam se osjećala kad sam čula Akonovu Sorry, blame it on me. Kao da sam čudovište, zla vještica iz Labuđeg jezera ( ona je stvarno zla, ne kao one bezveze vještice iz crvenkapica, snjeguljica i ostalih naivnih djevojaka), Khan iz Moglija, ma kao sam Lucius Malfoy (on je gori od Voldemorta, za sve one koji su htjeli u komentarima reći da sam ih pomiješala). Viš ti šta jedna pjesma može! Natjerati me da prebacim iz lakog načina života u težak! Ali i bolji, ne zaboravimo.....
I tako. Odlučila sam biti bolja, pažljivija i savjesnija osoba. I šta sad? Sad treba odluku provesti u djelo. Uf. To je onaj teži dio posla. Počet ću sutra. Ustvari, sutra je nedjelja, bolje onda preksutra. Ali u ponedjeljak prognoziraju 40 stupnjeva, bit će mi se teško koncentrirati... a da odgodimo to za jesen?
........
........
........
I tako su prošle godine i godine, mala Violante je izrasla u veliku Violante, još nepažljiviju, još nesavjesniju, još bezvezniju. Malo po malo, postala je vrlo omražena, svi su je se klonili kako ne bi postali razlogom još jednog njenog ´sorry´. Mislila je samo na sebe, ako je uopće mislila. Nije marila ni za što i ni za koga. Tako je ostajala bez prijatelja, obitelji, čak su je se i životinje klonile. Umrla je u tuzi, sama.
.........................................ili...................................................................................
I tako su prošle godine i godine, mala Violante je izrasla u veliku Violante, vladaricu jednog malog mjesta na kraju svijeta. Među narodom je bila omiljena, uvijek spremna pomoći, riješiti nesuglasice da svi budu zadovoljni. Bila je pravedna, milosrdna, puna volje, razumijevanja i ljubavi. Organizirala je svečanosti koje su ljudi voljeli, slavlja u čast svakom rođenju, svadbi i rođendanu u mjestašcu. Ali ono što su njeni građani najviše cijenili jest to što je bila osoba od povjerenja, pažljva i savjesna. U životu, poslu, svemu. U svakom trenutku je razmišljala o onome što je najbolje za njen narod. I zato je nakon njene smrti dignut veličanstven spomenik, najljepši na svijetu, vladarici Violanti Omiljenoj.
.........
.........
.........
Change of plan. Počinjem sad. A vi?