U mome stanu svi zidovi su bijeli. Nema slika, nema postera. Nema kalendara, nema sata, a i zidni pikado stoji u kutiji, a ne na zidu. Nije išaran flomasterima i bojicama. Samo je oko ponekog štekera siv.
Sjedim ja tako neki dan na bijelom trosjedu svoga stana sa bijelim zidovima i gledam televiziju. Počinju reklame i prva je calgonit-ova ( namjerno sa malim c ). Obitelj sjedi u bijeloj blagovaonici za bijelim stolom prekrivenim bijelim stolnjakom i jede. U pozadini se nazire bijela dnevna soba. Domaćica se diže i hoda prema kuhinji u kojoj su svi elementi bijeli. Ona je, naravno, u bijeloj haljini. Preskočit ću onaj dio kad nam objašnjava kakvo posuđe ne želimo izvaditi iz naše bijele mašine i koje su mogućnosti dotičnog proizvoda. Sada ona plješće rukama, bijeli stol s bijelim stolnjakom se izmiče pred preneraženim ukućanima i juri prema bijeloj mašini koja, nakon što stol nestane u njoj, zasja magičnim bijelim svijetlom.
Sjetim se kako me ponekad spopadne želja da uzmem kist, marker ili sprej i išaram te svoje dosadne, monotone, ružne bijele zidove. Jednim od najgorih osjećaja smatram onaj kada te vlastiti dom čini depresivnim. Mislim, to kod mene nije slučaj, meni su bar regali, stolovi, parketi u boji. A ipak mi bijeli zidovi spuštaju raspoloženje. Sad zamisli da živim u onakvom stanu!
I tako mi na pamet padne raj. I to kako padne, ko kruška! Obično raj opisuju kao mjesto  gdje je sve bijelo. Bijeli oblaci, bijelo cvijeće, bijelo sunce, bijele ptice, bijeli leptiri, bijeli anđeli. Dakle, svaka smrt  je bijela smrt, ako je čovjek bio dobar. Kakav kokain, pa zar on ne šalje u pakao?
Kad smo već kod pakla, kako njega opisuju? Crvene, smeđe, crne boje. Vatra na sve strane,  poigravaju se narančasta i žuta. Čuju se krikovi. U svakom slučaju, izrazito živo mjesto za mjesto gdje dolaze mrtvaci. 
U raju svira neka lagana uspavljujuća muzika. Kao da nije dovoljno što si mrtav, još te i uspavljuju!
U paklu ti pak ne daju mira, stalno se boriš protiv nekoga ili nečega.
Iz svega ovoga se može izvući samo jedan zaključak. Ako želiš, nakon što umreš, još jednom umrijeti od dosade i depre, budi dobar i idi u raj. A ako želiš živjeti punim plućima iako si već umro, budi loš, pokvaren, zao, lijen, sebičan i idi u PAKAO!!! 
Očekujem da svi tamo dođete, nije fora ako budem sama!

P.S. za sve koje zanima..................kupila sam mlijeko! 
(ako nisi čitao prošli post, ne pokušavaj razumijeti!)




See ya!!!